UMURIRO NTUKAZIME KU RUTAMBIRO RWAWE

«Ku rutambiro, hagomba guhora haka umuriro ubutazima.»
(Abalevi 6:6, Bibiliya Ntagatifu)

Mu gitabo cy’Abalevi igice cya 6, Imana yahaye abaherezi itegeko risobanutse kandi rikomeye: Umuriro wo ku rutambiro, uzahore ucanye ubutazima.

Buri munsi wagombaga kwitabwaho neza: Buri gitondo, umuherezabitambo azajye awukoranyirizaho inkwi, arambikeho igitambo gitwikwa, atareho inyama ziriho ibinure z’ibitambo by’ubuhoro, hagakurwamo ivu, hagakurikiranwa n’ubwitange.

Uwo muriro ntiwari uwo kwerekana gusa. Wagaragazaga kubana kw’Imana n’abantu, ubwera bwayo, n’isano ibaho kandi ikora hagati y’Imana n’ubwoko bwayo.

Ariko uwo muriro wari ufitanye isano n’inshingano zo mu by’inyifato.
Mbere yo kuvuga iby’umuriro, Imana yabanje kuvuga iby’icyaha, gusubiza ibyangijwe, n’ubwiyunge.
Ibi bitwereka ukuri gukomeye: umuriro w’Imana ntushobora kugumana n’umutima wirengagiza ubutungane, ukuri n’ukwihana.

Umuriro ubitse mu mutima utaboneye ugenda uzima buhoro buhoro.
Imana ntinyurwa n’ibikorwa byo hanze gusa ; ireba umutima.

Mu Isezerano rya kera, umuriro wagombaga guhora ucanye ku rutambiro rw’ibitambo.
Wahoraga wibutsa abantu ko:
•icyaha kibaho,
•ubutungane bw’Imana ari ubwera kandi busaba byinshi,
•kandi ko imbabazi zigira igiciro.

Ariko uwo muriro wasabaga kwitabwaho buri munsi, kuko ibitambo byari bidatunganye kandi bigasubirwamo.

Yesu Kristo amaze kuza, urutambiro rwarahindutse, ariko umuriro warakomeje.

Igitambo ntigisubirwamo: Kristo yitanze rimwe rizima.

Urutambiro ntirukikiri amabuye: cyahindutse umutima w’umuntu.

Umuriro ntukicanwa n’ibitambo bisubirwamo: ucanwa n’ubuntu bw’Imana.

Umuriro ntukiri uw’ibigaragara: ni Mwuka Wera uba muri twe.

«Ubwo se ntimuzi ko muri ingoro y’Imana, kandi ko Roho w’Imana abatuyemo?»
(Abanyakorinti, iya 1 3:16, Bibiliya Ntagatifu)

Muri iki gihe, umuriro urazima iyo:
•ukwihana guhindutse amagambo gusa nta mpinduka yo mu mutima,
•ubuntu bw’Imana bukoreshwa mu guhunga ukuri,
•ukwizera guhindutse umuco gusa nta rukundo.

Ariko umuriro uragurumana iyo:
•umutima uguma wicisha bugufi,
•umutimanama uguma utyaye,
•urukundo ku Mana no ku bandi rukomeza kuba ruzima.

Umuriro ntuzime na rimwe ku gicaniro cyawe.
Si kubw’imbaraga zawe, ahubwo ni kubw’umubano muzima na Kristo.
Si kubw’ubwoba bw’urubanza, ahubwo ni kubwo gushimira ubuntu bw’Imana.

Kuko umutima wakozweho n’igitambo gitunganye uhinduka igicaniro kizima, aho umuriro w’Imana ukomeza kugurumana.

ISENGESHO
Mwami,
Wacanye mu mutima wanjye umuriro w’ubuntu bwawe binyuze muri Yesu Kristo.
Rinda umutima wanjye ugume uboneye, wumva kandi wizerwa.
Nyigisha kugendera mu kuri, mu kwihana no mu rukundo,
kugira ngo umuriro utazima na rimwe ku rutambiro rw’ubuzima bwanjye.
Amen.

Apôtre Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

UMURIRO NTUZ’ UZIME KU GICANIRO CAWE

«Umuriro uze wame waka ku gicaniro udahengeshanya, ntuz’ uzime.»
(Abalewi 6:13)

Mu gitabu c’Abalewi igice ca 6, Imana yahaye abaherezi itegeko risobanutse kandi rikomeye: Umuriro wo ku gicaniro ntiwari ukwiye kuzima na rimwe.

Umusi ku musi, wari utegerezwa kwitabwaho neza: bashiramwo inkwi, bakavanamwo ivu, Umuriro bakawurinda n’ubwitwararike bwinshi.

Uwo muriro ntiwari uwo kugaragara gusa. Wasigura ukuba hafi kw’Imana, ubweranda bwayo, n’isano ibaho kandi ikora hagati y’Imana n’abantu bayo.

Ariko uwo muriro wari ufitaniye isano n’inshingano z’inyifato runtu.
Imbere y’uko Imana ivuga ivy’umuriro, yabanje kuvuga ivy’icaha, gusubiza ivyakoreshejwe nabi, n’ugusubizanya neza.
Ivyo bitwereka ukuri gukomeye: Umuriro w’Imana ntushobora kuguma aho ubutungane, ukuri n’ukwigaya bitari.

Umuriro ureretswe kandi wenyegejwe n’umutima udatunganye uruhira kuzima.
Imana ntiyihagararira ku bikorwa vyo hanze gusa ; iraba umutima.

Mw’Isezerano rya kera, umuriro wategerezwa kuguma waka ku gicaniro c’ibimazi vyotswa.
Wahora wibutsa abantu ko:
•icaha kiriho,
•ubutungane bw’Imana ari ubweranda kandi busaba vyinshi,
•n’uko ikigongwe gifise igiciro.

Ariko uwo muriro warasaba kwitabwaho buri musi, kuko ibimazi ntivyari vyejejwe kandi vyasubirwamwo kenshi.

Aho Yesu Kristo aziye, igicaniro carahindutse, ariko umuriro wagumyeho.

Ibimazi ntivyasubiye gusubirwamwo: Kristo yitanze rimwe ridende, bikwiye ibihe vyose.

Igicaniro ntikikiri amabuye: cahindutse umutima w’umuntu.

Umuriro ntucatswa n’ibimazi bisubirwamwo: watswa n’ubuntu bw’Imana.

Kandi umuriro ntukiri uw’inyama: ni Mpwemu Yera aba muri twebge.

«Mbega ntimuzi yuko mur’ urusengero rw’Imana, kandi ko Mpwemu w’Imana aba muri mwebge?»
(1 Ab’i Korinto 3:16)

Muri kino gihe, umuriro urazima iyo:
•ukwigaya guhindutse amajambo gusa ata guhinduka imbere,
•ubuntu bw’Imana bukoreshejwe mu guhunga ukuri,
•ukwizera guhindutse akamenyero ata rukundo.

Ariko umuriro uraka iyo:
•umutima uguma wicisha bugufi,
•umutimanama uguma ukora,
•urukundo ku Mana no ku bandi ruguma rukora.

Umuriro ntuzime na rimwe ku gicaniro cawe.
Si ku nguvu zawe, ariko kubw’umubano uhoraho na Kristo.
Si ku bwoba bw’urubanza, ariko kubwo gushimira ubuntu bw’Imana.

Kuko umutima wakozweko n’ikimazi gitunganye uhinduka igicaniro kizima,
aho umuriro w’Imana uguma waka.

IGISABISHO:
Mwami, ni wewe wakije mu mutima wanje umuriro w’ubuntu bwawe biciye muri Yesu Kristo.
Rinda umutima wanje ugume utunganye, wumva kandi wumvira.
Nyigisha kugendera mu kuri, mu kwigaya no mu rukundo, kugira ngo umuriro ntuzime na rimwe ku gicaniro c’ubuzima bwanje.
Amen.

Intumwa Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

FORGIVE, BUT REMAIN WISE

God’s Word is clear: forgiveness is not an option but a command.
Jesus says, “If you will forgive men their sins, your heavenly Father also will forgive you your offenses.” (Matthew 6:14)

Forgiveness frees the heart from bitterness, breaks the cycle of hatred, and places us in obedience to God.

However, forgiving does not mean being naïve or ignoring danger. God calls us to love, but also to wisdom.
Jesus Himself warned us:
“Be wise as serpents and innocent as doves” (Matthew 10:16)

A pure heart must be joined with a watchful spirit.

The Bible gives us clear examples.
Joseph forgave his brothers who sold him, but he first tested them before trusting them again (Genesis 42–45).
David forgave Saul and refused to kill him, yet he kept his distance to protect his life (1 Samuel 24; 26).
Even Jesus, full of love, “did not trust himself to them, because he himself had knowledge of all persons” (John 2:24).

These examples teach us that forgiveness heals the heart, while wisdom protects life.

To forgive is to renounce revenge and place justice in God’s hands; to remain wise is to recognize that not everyone is transformed.

“The clever saw evil and hid himself.” (Proverbs 22:3)

Thus, forgiving does not mean accepting everything or allowing everything.
Believers are called to love sincerely, to discern, and to set healthy boundaries.

The true biblical balance is a heart that fully forgives and an attitude that remains watchful.

PRAYER:
Lord, give us the grace to forgive freely and the wisdom to remain cautious.
Teach us to love according to Your truth, to discern rightly, and to walk under Your protection. Amen.

Apostle Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

PARDONNER MAIS RESTER PRUDENT

La Parole de Dieu est claire: pardonner n’est pas une option, mais un commandement.
Jésus déclare:
«Si vous pardonnez aux hommes leurs offenses, votre Père céleste vous pardonnera aussi.» (Matthieu 6:14)

Le pardon libère le cœur de l’amertume, brise le cycle de la haine et nous place dans l’obéissance à Dieu.

Cependant, pardonner ne signifie pas être naïf ni ignorer le danger.
Dieu nous appelle à l’amour, mais aussi à la sagesse.
Jésus Lui-même nous avertit: «Soyez prudents comme les serpents et simples comme les colombes.» (Matthieu 10:16)

Un cœur pur doit s’accompagner d’un esprit vigilant.

La Bible nous donne des exemples éloquents.
Joseph a pardonné à ses frères qui l’avaient vendu, mais il les a d’abord mis à l’épreuve avant de leur faire confiance (Genèse 42–45).
David a pardonné à Saül et refusé de le tuer, tout en gardant ses distances pour préserver sa vie (1 Samuel 24; 26).
Même Jésus, plein d’amour, «ne se fiait pas aux hommes, parce qu’Il les connaissait tous» (Jean 2:24).

Ces exemples nous enseignent que le pardon restaure le cœur, tandis que la prudence protège la vie.

Pardonner, c’est renoncer à la vengeance et remettre la justice entre les mains de Dieu; rester prudent, c’est reconnaître que tous ne sont pas transformés.

«L’homme prudent voit le mal et se cache.» (Proverbes 22:3)

Ainsi, pardonner ne veut pas dire tout accepter ou tout permettre.
Le croyant est appelé à aimer sincèrement, à discerner et à établir des limites.

Le véritable équilibre biblique se trouve dans un cœur qui pardonne pleinement et une attitude qui demeure vigilante.

PRIÈRE:
Seigneur, donne-nous la grâce de pardonner sans réserve et la sagesse de rester prudents. Apprends-nous à aimer selon Ta vérité, à discerner avec justesse et à marcher sous Ta protection. Amen.

Apôtre Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

BABARIRA ARIKO UKOMEZE KUBA MASO

Ijambo ry’Imana riragaragara neza: kubabarira si amahitamo, ni itegeko.
Yesu yaravuze ati: “Nimubabarira abantu amakosa yabo, So wo mu ijuru na We azabababarira ayanyu.” (Matayo 6:14)

Kubabarira bishyira umutima mu mudendezo, bikawukuramo inzika, bikica urunigi rw’urwango kandi bikadushyira mu kumvira Imana.

Ariko kandi, kubabarira ntibisobanura kuba umunyabwoba cyangwa kwirengagiza ibyago.
Imana iduhamagarira gukunda, ariko ikanaduhamagarira kugira ubwenge.
Yesu ubwe yaraduhaye umuburo agira ati:
“Murabe rero inyaryenge nk’inzoka, mube n’intaryarya nk’inuma.” (Matayo 10:16)

Umutima utanduye ugomba kujyana n’ubwitonzi n’ubugenzuzi.

Bibiliya iduha ingero zisobanutse.
Yozefu yababariye bene se bamugurishije, ariko yabanje kubagerageza mbere yo kongera kubizera (Itangiriro 42–45).
Dawidi yababariye Sawuli, yanga kumwica, ariko akomeza kwitandukanya na we kugira ngo arinde ubuzima bwe (1 Samweli 24; 26).
Na Yesu ubwe, nubwo yari yuzuye urukundo, “ntiyabizeraga, kuko yari abazi bose” (Yohani 2:24).

Izi ngero zitwigisha ko kubabarira gukiza umutima, naho ubwenge bukarinda ubuzima.

Kubabarira ni ukureka kwihorera no gushyira ubutabera mu maboko y’Imana; kuguma uri maso no kumenya ko atari bose bahindutse.

“Umunyabwenge abona icyago kije, akihisha, naho injiji zikiyahuramo, zikabiryora.” (Imigani 22:3)

Bityo rero, kubabarira ntibisobanura kwemera byose cyangwa kwihanganira byose.
Umukristo ahamagarirwa gukunda by’ukuri, kumenya gutandukanya no gushyiraho imipaka. Uburinganire nyakuri Bibiliya ivuga buri mu mutima ubabarira byuzuye no mu myitwarire ituma tuguma turi maso.

ISENGESHO:
Mwami, duhe ubuntu bwo kubabarira by’ukuri n’ubwenge bwo kuguma turi maso. Twigishe gukunda dukurikije ukuri kwawe, gutandukanya neza no kugendera mu burinzi bwawe. Amen.

Intumwa Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

HARIRA ARIKO UGUME URI MASO

Ijambo ry’Imana rirabivuga neza: guharira n’itegeko.
Yesu yaravuze ati:
“Ni mwaharira abantu ivyaha vyabo, na So wo mw ijuru azobaharira namwe.” (Matayo 6:14)

Guharira bituma umutima uva mu mubabaro n’inzika, bikica urunani rw’urwanko kandi bikadushira mu kwumvira Imana.

Ariko, guharira ntibisobanura kuba umunyabwoba canke kwirengagiza ibiba vyakubabaje.
Imana iduhamagarira gukunda, ariko ikanaduhamagarira kugira ubgenge.
Yesu ubwiwe arabitwibutsa ati: “Mugire ubgenge nk’inzoka, mumere nk’inuma ata karohe.” (Matayo 10:16)

Umutima utanduye ukwiye kugendana n’ubwitonzi n’ubugenzuzi.

Bibiliya iraduha uturorero dutomoye.
Yosefu yarahariye bene se bamugurishije, ariko yabanje kubagerageza imbere yo kubizera (Itanguriro 42–45).
Dawidi yarahariye Sawuli, yanka kumwica, ariko akagenda anyurana na we kugira arinde ubuzima bwiwe (1 Samweli 24; 26).
Na Yesu ubwiwe, n’aho yari yuzuye urukundo, “ntiyabishimira, kuko yar’ azi abantu bose.” (Yohana 2:24)

Utu turorero tutwigisha ko guharira gukiza umutima, ariko ubwenge bukarinda ubuzima. Guharira n’ukureka kwihora tugashira ubutungane mu maboko y’Imana; ariko kandi ni no kuguma turi maso tukamenya ko atari abantu bose bahindutse, ko hari abashobora kubandanya gukora ibibi.

“Umunyamakenga iy’ abonye ikibi kije, arikinga.” (Imigani 22:3)

Guharira ntibisobanura kwemera vyose canke kwihanganira vyose.
Umukristu ahamagarirwa gukunda vy’ukuri, kugira ubwenge bwo gutandukanya no gushiraho imbibe.
Uburinganire nyakuri Bibiliya ivuga, buri mu mutima uharira vy’ukuri n’ugukomeza kuba maso.

ISENGESHO:
Mwami Mana, duhe ubuntu bwo kubabarira vy’ukuri n’ubwenge bwo kuguma twitonze. Twigishe gukunda dukurikije ukuri kwawe, gutandukanya neza no kugendera mu burinzi bwawe. Amen.

Intumwa Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

NOTHING WITHOUT HIS PERMISSION

There is a truth that does not remove pain but takes away ultimate fear: nothing happens without God’s permission.

When Jesus stood before Pontius Pilate, seemingly defeated, He revealed the hidden reality of power by saying:
“You would not have any authority over me, unless it were given to you from above.” (John 19:11)

By these words, Jesus does not deny injustice or suffering; He places them under God’s sovereignty. Man may threaten, accuse, or persecute, but
“there is no authority except from God and those who have been ordained by God.” (Romans 13:1)

Like the powerful sea that stops at the boundary set by its Creator, the enemy may advance, but never beyond the limits God has allowed.

The Scriptures illustrate this with Job: Satan struck, but only within the limits God permitted (Job 1:12; 2:6).
The same applies in daily life: evil intentions exist, abuses of power happen, yet they are neither absolute nor final.
The enemy acts in hatred; God governs in wisdom. One aims to destroy, the other to transform.

Why does God allow what He could prevent?
Because He purifies faith through trials (1 Peter 1:7), turns evil into good as He did for Joseph (Genesis 50:20), and shows that His grace is sufficient when our strength fails (2 Corinthians 12:9).
Even the cross, the pinnacle of human injustice, becomes the instrument of salvation (Acts 2:23).

This divine permission does not mean approval of evil or absence of justice.
God is not the author of evil (James 1:13; Habakkuk 1:13), but He respects human responsibility and promises that every injustice will receive an answer (Romans 12:19).

Therefore, the believer is called neither to blind passivity nor to revenge, but to righteousness, truth, and love—even toward enemies (Matthew 5:44; Acts 22:25).

Thus, persecution can become a testimony, trials a place of revelation, and the night a season, never the end:

“If the Lord had not been with us…” (Psalm 124:1–2)

Yes, we can confess with confidence:
Nothing—neither hatred, injustice, nor opposition—happens without God’s permission (John 19:11).
And if God allows it, it is never to destroy, but to accomplish what He has promised:
“For those who love God, all things work together unto good…” (Romans 8:28)

The night is real, but it is not eternal (Psalm 30:6; Lamentations 3:31–33).
Nothing without His permission. And nothing He allows without hope.

PRAYER:
Lord, teach us to trust Your sovereignty when we do not understand Your ways.
Keep our hearts free from fear and bitterness.
Grant us the peace of knowing our lives are in Your hands,
and the faith to believe that even trials serve Your glory and our good. Amen.

Apostle Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

RIEN SANS SA PERMISSION

Il existe une vérité qui ne supprime pas la douleur, mais qui enlève la peur ultime : rien n’arrive sans la permission de Dieu.

Lorsque Jésus se tient devant Ponce Pilate, apparemment vaincu, Il révèle la réalité cachée du pouvoir en disant:
«Tu n’aurais sur moi aucun pouvoir, s’il ne t’avait été donné d’en haut.» (Jean 19:11)

Par ces mots, Jésus ne nie ni l’injustice ni la souffrance ; Il les replace sous la souveraineté de Dieu.
L’homme peut menacer, accuser ou persécuter, mais
«il n’y a point d’autorité qui ne vienne de Dieu» (Romains 13:1).

Comme la mer puissante qui s’arrête à la limite fixée par le Créateur, l’ennemi avance, mais ne dépasse jamais les bornes que Dieu a tracées.

L’Écriture l’illustre avec Job: Satan frappe, mais seulement dans le cadre que Dieu lui permet (Job 1:12 ; 2:6).
Il en va de même dans la vie quotidienne: des intentions mauvaises existent, des abus de pouvoir se produisent, mais ils ne sont ni absolus ni définitifs.
L’ennemi agit par haine ; Dieu gouverne par sagesse.
L’un vise la destruction, l’autre la transformation.

Pourquoi Dieu permet-Il ce qu’Il pourrait empêcher ?
Parce qu’Il purifie la foi par l’épreuve (1 Pierre 1:7), transforme le mal en bien comme Il l’a fait pour Joseph (Genèse 50:20), et révèle que Sa grâce suffit lorsque nos forces s’épuisent (2 Corinthiens 12:9).

La croix elle-même, sommet de l’injustice humaine, devient instrument du salut (Actes 2:23).

Cette permission divine ne signifie ni approbation du mal ni absence de justice.
Dieu n’est pas l’auteur du mal (Jacques 1:13 ; Habacuc 1:13), mais Il respecte la responsabilité humaine et promet que toute injustice recevra réponse (Romains 12:19).

Le croyant n’est donc ni appelé à la passivité aveugle ni à la vengeance, mais à la droiture, à la vérité et à l’amour, même envers ses ennemis (Matthieu 5:44 ; Actes 22:25).

Ainsi, la persécution devient parfois un témoignage, l’épreuve un lieu de révélation, et la nuit une étape, jamais un point final :
«Sans l’Éternel qui nous protégea…» (Psaume 124:1–8).

Oui, nous pouvons le confesser avec assurance :
Rien — ni la haine, ni l’injustice, ni l’opposition — n’arrive sans la permission de Dieu (Jean 19:11).
Et si Dieu permet, ce n’est jamais pour détruire, mais pour accomplir ce qu’Il a promis:
«Toutes choses concourent au bien de ceux qui aiment Dieu » (Romains 8:28).

La nuit est réelle, mais elle n’est pas éternelle (Psaume 30:6 ; Lamentations 3:31–33).
Rien sans Sa permission. Et rien qu’Il permette sans espérance.

PRIÈRE:
Seigneur, apprends-nous à faire confiance à Ta souveraineté quand nous ne comprenons pas Tes voies.
Garde nos cœurs de la peur et de l’amertume.
Donne-nous la paix de savoir que nos vies sont entre Tes mains, et la foi de croire que même l’épreuve servira Ta gloire et notre bien. Amen.

Apôtre Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

NTAWANGIRAHO UBUBASHA, IMANA ITABIMUHAYE

Hari ukuri kudakuraho ububabare ariko gukuraho ubwoba bw’ukuri: ntacyo umuntu wese cyangwa ikintu cyakora Imana itacemeye.

Igihe Yesu yari ahagaze imbere ya Ponsiyo Pilato, asa nk’aho atsinzwe, yerekanye ukuri guhishwe k’ububasha, avuga ati:
“Nta bubasha na buke wajyaga kungiraho, iyo utabihabwa no hejuru. Ni cyo gituma uwangambaniye ari we ufite icyaha kiruta icyawe.” (Yohani 19:11)

Aya magambo ntabwo avuga ko ubutabera bubi cyangwa imibabaro itabaho; ahubwo ashyira byose mu bubasha bw’Imana.

Umuntu ashobora gutera ubwoba, kurwana cyangwa guhohotera, ariko:
“Nta butegetsi budaturuka ku Mana.” (Abanyaroma 13:1)

Nk’uko inyanja ikomeye ihagaze ku mbibi Imana yashyinze, umwanzi ashobora kugerageza ariko ntiyarenza imbibi Imana yemeye.

Ibyanditswe byerekana ibi kuri Yobu: Satani yageze ku byago ariko mu buryo Imana yemeye gusa (Yobu 1:12; 2:6).
Ni kimwe no mu buzima bwa buri munsi: hari abantu bafite umugambi mubi, habaho guhohotera, ariko ntibikorwa nta mbibi.
Umwanzi akora mu rwango; ariko Imana Yo igenzura mu ubwenge.
Umwanzi ashaka gusenya, Imana igamije guhindura.

Kuki Imana yemera ibyo yashoboraga gukumira?
Ni uko iba ishaka gusuzuma ukwizera binyuze mu bigeragezo (1 Petero 1:7), iba ishaka guhindura ikibi kikaba icyiza nk’uko yabigenje kuri Yosefu (Itangiriro 50:20), kandi iba ishaka no kwerekana ko ubuntu bwayo buhagije igihe imbaraga zacu zibura (2 Abakorinto 12:9).
N’umusaraba, ugaragaza akarengane gakomeye k’abantu, uba igikoresho cy’ubukiza (Ibyakozwe 2:23).

Uru ruhare rw’Imana ntiruvuga kwemeza ikibi cyangwa kubura ubutabera.
Imana siyo iba yateje ikibi (Yakobo 1:13; Habakuki 1:13), ariko irareka abantu bakagikora kandi igasezeranya ko akarengane kose kazishyurwa (Abaroma 12:19).

Umwizera si we ntabwo ahamagariwe guceceka nk’utabona ibiri kumubaho cyangwa gusubiza nabi, ahubwo ahamagarirwa kuba inyangamugayo, kuvuga ukuri no kugaragaza urukundo, no ku banzi (Matayo 5:44; Ibyakozwe 22:25).

Bityo, guhohoterwa bishobora kuba ubuhamya, ibigeragezo bikaba ahantu Imana yigaragariza, kandi ijoro rikaba igihe, ntiribe iherezo:

“Iyo Uhoraho ataturengera…” (Zaburi 124:1-8)

Turashobora kubivuga tudashidikanya ko:
Nta kintu —urwango, akarengane cyangwa imitego— gikorerwa umuntu Imana iba itazi kandi itemeye (Yohana 19:11).
Kandi niba Imana ibyemereye, ntibiba bigamije gusenya, ahubwo byose biba kugira Imana ishitse ibyo iba yarasezeranyije:
“Byose bihira abakunda Imana, ari bo yihamagariye ku bwende bwayo.” (Abanyaroma 8:28)

Ijoro rirabaho, ariko buracya bugacyan’ayandi (Zaburi 30:6; Amaganya 3:31–33).

Nta kiba ku muntu Imana itacemeye, kandi ntacyo Imana yemera kitagira ibyiringiro.

ISENGESHO:
Mana, twigishe kwizera ububasha bwawe igihe tutumva inzira zawe.
Rinda imitima yacu ubwoba n’uburakari.
Duhe amahoro yo kumenya ko ubuzima bwacu buri mu maboko yawe, n’ukwizera ko n’iyo twageragezwa, byose bigamije kutugirira umumaro no kuguhesha icyubahiro.
Amina.

Intumwa Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA

NTAWONGIRAKO UBUBASHA IMANA ITABIMWEMEREYE

Hari ukuri kudakuraho ububabare ariko gukuraho ubwoba bukomeye: Ntawongirako ububasha Imana itabimwemereye.

Igihe Yesu yari ahagaze imbere ya Poniyo Pilato, asa nk’aho atsinzwe, yarerekanye ukuri guhishwe kw’ububasha, avuga ati:
“Nta bubasha war’ ufise kuri jewe, shit’ ubuhawe buvuye hejuru.” (Yohana 19:11)

Aya majambo ntavuga ko ubutungane bubi canke imibabaro itabaho; ahubwo ashira vyose mu bubasha bw’Imana.
Umuntu arashobora kugutera ubwoba, kuguhama canke kuguhahaza, ariko
“Nta kuganza kutava ku Mana, ukuriho kwagezwe n’Imana.” (Abaroma 13:1)

Nk’uko ikiyaga gikomeye kitarenga imbibe cahawe n’Imana, n’umwansi arashobora kugerageza kukugirira nabi, ariko ntiyorenza imbibe Imana yemeye.

Ivyanditswe biravyerekana kuri Yobu: Satani yaramuteye ivyago, ariko mu buryo Imana yemeye gusa (Yobu 1:12; 2:6).

Nico kimwe no mu buzima bwa misi yose: hari abantu bafise imigambi mibi, bazi kandi bashobora no guhohotera, ariko ntibashobora kugera kure, hari aho badashobora kurengana.
Umwansi akora mu rwanko; ariko Imana igenzura mu bwenge. Umwansi aba ashaka gusenya, ariko Imana Yo iba igamije guhindura.

Kuki Imana yemera ivyokorwa vyose kandi ishobora kubikumira?
N’uko iba ishaka gusuzuma ukwizera biciye mu bigeragezo (1 Petero 1:7), iba ishaka guhindura ikibi kikaba iciza nk’uko yabigenje kuri Yosefu (Itangiriro 50:20), kandi iba ishaka kwerekana ko ubuntu bwayo buhagije igihe inguvu zacu zananiwe (2 Ab’i Korinto 12:9).

N’umusaraba, ugaragaza akarenganyo k’abantu, urahinduka ukaba igikoresho c’agakiza (Ivyakozwe n’intumwa 2:23).

Uru ruhusha rw’Imana ntirusigura ko Imana iba yemeje ikibi canke ko haba habuze ubutungane.
Imana siyo iba yateje ikibi (Yakobo 1:13; Habakuki 1:13), ariko iba yaretse abantu bakagikora kandi igasezeranya ko akarenganyo kose kazorenganurwa (Abaroma 12:19).

Umwizera ntahamagariwe guceceka nk’uwutabona ibiriko biramubako canke kwihora, ahubwo ahamagariwe kuba inyankamugayo, kuvuga ukuri no kugaragaza urukundo, no ku bansi biwe (Matayo 5:44; Ivyakozwe 22:25).

Ico gihe, guhahazwa kuvamwo intahe, ibigeragezo bikaba ahantu Imana yigaragariza, ijoro naryo rikaba igihe gihita, ntiribe iherezo:

“Iyaba Uhoraho atari we yari mu ruhande rwacu…” (Zaburi 124:1–8)

Turashobora rero kubivuga tudakekeranya duti:
Ntakintu na kimwe,— yaba urwanko, akarenganyo canke imitego — gikorerwa umuntu Imana itacemeye (Yohana 19:11).
Kandi iyo Imana ivyemeye, ntibiba bigamije gusenya umuntu, ahubwo kuba ari kugira ngo vyose bigire umumaro nk’uko yabisezeranyije:
“Ku bakunda Imana vyose bifataniriza hamwe kubazanira ivyiza.” (Abaroma 8:28)

Ijoro rirabaho, ariko buraca bugacan’ayandi (Zaburi 30:5; Gucur’intimba 3:31–33).
Ntakitubako Imana itacemeye, kandi ntaco yemera kitagira ivyizigiro.

IGISABISHO:
Mwami Mana, twigishe kwizera ububasha bwawe iyo tutumva inzira zawe.
Rinda imitima yacu ubwoba n’uburake.
Duhe amahoro yo kumenya ko ubuzima bwacu buri mu maboko yawe, n’ukwizera ko n’iyo twogeragezwa, vyose bifataniriza hamwe kuguhesha icubahiro no kutuzanira ivyiza. Amen.

Intumwa Dr Jean-Claude SINDAYIGAYA